Monstrumi na facebook-u

•November 22, 2010 • 1 Comment

Sinoć je do mene došao link na facebook profil jedne djevojke koja je potpuno gola na slici. Ništa nebi bilo čudno, da u startu nisam posumnjao da je jadnica žrtva nečije monstruozne šale ili možda osvete nekog napaćenog frajera koji je odlučio da joj zagorča život. Pomoću facebook prtraživača sam locirao osobu koja stoji iza stvarnog profila i shvatio da su moje sumnje bile opravdane.

Da ne ulazimo sada u priču o tome dali je djevojka možda sama napravila taj profil ili dali je njena golišava fotografija u stvari fotomontaža, ja ću apelirati na sve vas, da takve i slične profile prijavljujete facebook administraciji, koja još uvjek nije ništa preduzela da se profil ukloni.

Svi mi sutra možemo biti žrtve neke nestabilne osobe koja će kreirati profil i s par klikova u fotošopu napraviti horor od našeg života ili u gorem slučaju iskoristiti pravu fotografiju.

Facebook je pokazao u praksi koliko je internet opasan i da sva upozorenja paranoičnih nisu bezrazložna. Bez obzira koristite li internet, dali ste uopšte informatički pismeni, sutra već možete postati predmetom iživljavanja.Tehnologija napreduje puno brže od naših pogleda na svijet, zato je vrijeme da postanemo solidarni i da prijavljujemo sve neispravnosti koje mogu uništiti nečiji život.

Nezaustavljivo curi 2010.

•November 21, 2010 • Leave a Comment

Dolazi kraj još jedne solidne godine. Bilo je puno stvari za pamtiti, jako malo stvari koje treba prepustiti zaboravu. Kad bi svaka bila ovakva život bi bio vrijedan življenja. Dosta se putovalo, slavilo, družilo… kud god pođem uvjek mislim na jug. Jako mi nedostaje Makedonija i neka draga lica koja nisu baš tako daleko da ih tako rijetko viđam ali dobro… Svaki put vodi za Kičevo i Ohrid… čak i onaj kada čovjek krene u potpuno drugom smjeru… prema Novom Sadu recimo… Voziš se na sjever, a očekuješ svaki čas da će se pojaviti neki dragi putokaz….

I samo čekam od negde da se pojaviš
deka sum ovde može nekoj ke ti dojavi?
Ist e parkot i fontanata i klupata od strana
- ama datumot e drug…

Novi Sad

•November 4, 2010 • Leave a Comment

Sutra idem malo do Novog Sada. Lijepo je proći stotine granica, a nikada ne izaći iz domovine.

Još jedan utorak

•November 2, 2010 • Leave a Comment

Jutros sam umalo okasnio na posao. Alarm me probudio u 13 do 8. Istrčao sam iz kuće zaboravljajući da dva puta provjerim jesam li išta zaboravio. Ta standardna rutina obično ne pomaže, jer čak i kad dva puta provjerim jesam li šta ostavio, u IT Lab obično dođem bez drugog ključa, usb-a, externog hard diska ili punjača za laptop.

Jutros nisam ništa zaboravio! Vani kiša veselo pada, razdragana lica oko mene, Galija piči u slušalicama: “… i ne znam šta će biti, samo znam, nikad neću videti meksiko…“. Čak ni luda čistačica nije prala podove i nema metar dubokih lokvi po lab-u. Sredstva za čišćenje ne smrde, a čak su se i studenti okupali pa u učionici nema mirisa “radne atmosfere”.

Sve radi bez intervencija pa se pitam kao Balašević… ŠTO JA NE BEŽIM ZAR SAM VEZAN? :)

Bilo bi lijepo otići do Bahre i opaliti 15 ćevapa s lukom. Već osjetim kako iz mene mirišu!

totalno bez inspiracije…

•November 2, 2010 • Leave a Comment

ali ću zato ostaviti jednu finu pjesmicu… Rundek je jedan od rijetkih koji ne kvare tuđe pjesme kad ih pjeva… evo jedna posebna stvar…

Još malo…

•October 31, 2010 • Leave a Comment

… pa će i ova godina iscuriti kao zadnja kap piva iz velike krigle… približava se kraju još jedna godina u kojoj nije bilo puno vrijednih stvari. Bili su izbori… pokušali smo još jednom naivno da mijenjamo svijet, pa sad čekamo da se političari dogovore. Kad bude poznat ishod njihovih pregovora znat ćemo jesmo li promjenili svoj mali svijet. Vize nam nisu ukinuli mada evropski političari odavno popunjavaju potrebnu kvotu radnih sati vijećajući o ukidanju viza nekim tamo Bosancima. Meni viza inače ne treba. Ja sam beskrajno zaljubljen u Makedoniju – svoju najjužniju i najromantičniju republiku. Od svih svojih zemalja najviše mi nedostaje ona…

Evo i text:

ŠTO I DA E KE POMINE

Malečok bev i ušte ne znaev
deka plačat i vozrasni
odednaš, glej! Vrz mojot hartien zmej
kapnaa solzi na majka mi

Vosočni lica Olovna tišina
Prekrieni ogledala?
neveni paren broj donese stariot moj
i tivko šepna: Najmila,

Ne ti e lesno znam, misliš svetot se raspadnal
a, sekoe lošo za dobro e, što i da e ke pomine

Stoime vljubeni jas i ti kraj onoj januarski voz
i želba vo oči tvoi maslinesti
do Mostar da napraviš most

Okolu nas hor pijani glasovi peat:
Oj, mašino stoti pat
Mesto zakletva ti dadov zborovi
štom pojdam da ostanat:

Ne ti e lesno znam,

Našata ljubov ušte živee, ima ime i angelski lik
zbuneto stoi na pragot na stvarnosta
so svoite rozovi košmari

Tvoeto srce (kako lavica) nad nea bdee i noki i dni
mesto prispivna so stara vistina
i brišeš prvi solzi ljubovni:

Ne ti e lesno znam, misliš svetot se raspadnal
a, sekoe lošo za dobro e, sto i da e ke pomine
Bolkata ne znači da se predadeš, zatoa ne plači
me imaš mene i gušni me
što i da e ke pomine

Za moje dvije najdraže Makedonke – one znaju ko su :)

Znaš li da sam te sanjao još davno prije našeg susreta?

•June 6, 2010 • Leave a Comment
 
Follow

Get every new post delivered to your Inbox.